Jedna od najvećih istina jeste da je život težak, i što pre shvatimo i prihvatimo tu činjenicu, mi je i prevazilazimo. Život je za svakog od nas ispunjen problemima, preprekama, situacijama koje nam, čini se, otežavaju isti. Pitanje je kako ćemo se nositi sa pomenutim preprekama; Hoćemo li se na iste žaliti ili naučiti i pronaći rešenje za iste, a ujedno učiti i svoju decu kako da rešavaju svoje?
Zašto insistiram na reči „problem“? Situacije koje nas prate u životu bude u nama razna osećanja koja između ostalog mogu izazvati i bol, te izazov ne mora obavezno biti problem, do osećaj teškoće nošenja sa osećanjem koje isti kod nas budi. Kada smo naučili da kontrolišemo sebe, i da kanališemo osećanja, mi smo naučili i čemu sve životne prilike služe.
“Tokom čitavog života, čovek mora nastaviti da uči da živi” – rekao je pre dva milenijuma Seneka – “i ono što će vas još više zapanjiti, jeste da čitavog života morate učiti da umirete.”
Da li verujete u večni život i u besmrtnost ljudske duše? Ja se ne plašim smrti, ni za čoveka, ni za njegove bližnje, ni za ostatak sveta. Slike smrti su različite u shvatanjima različitih naroda i religija, ali se potpuno slažu u jednom smislu, a to je da dobro biva nagrađeno, a loše kažnjeno, bilo rajem ili paklom ili pak reinkarniranjem u dobrim ili lošim oblicima. U svakom verovanju ipak postoji krajnja instanca, a to je Otkrovenje o “Sudnjem danu” u kome svi bivaju uzdignuti bez razlike. Neko može živeti nemarno svoj život, protraćiti život samo na ispoljavanje i zadovoljenje animalnih osobina ali smrt će onda biti samo portal ka novoj prilici za neiskorišćene mogućnosti za duhovni rad. Ravnoteža u radu i življenju je još jedna osnova za izgradnju Hrama vrlina i sve moralne pouke mogu voditi u sunovrat ako im se pristupi sa neiskrenim stavom.
Putovanje duhovnog rasta je veoma dugo. Naš duhovni rast potpomaže sila koja je izvan naše svesne volje, a da bismo bolje razumeli prirodu te sile možemo razmatrati evoluciju života. Duhovno sazrevanje je evolucija jedinke, a doživljaj duhovne moći je osećaj zadovoljstva koji dolazi nakon ovladavanja sobom, jer ne postoji veće zadovoljstvo nego biti ekspert i znati tačno šta činite. Oni koji su duhovno najviše sazreli su oni koji su majstori življenja.
Ono što nam dopušta da vodimo debate i iznosim određena saznanja o pojmovima i dešavanjima je nešto što smo „pokupili“ usput, nije stečeno iskustvom, što važi za većinu naše spoznaje i ako tražimo mudrost veću od te koju imamo, treba da je potražimo u sebi.
Još je uvek živa reč našeg Brata Đorđa Vajferta, „Non omnis moriar”, odnosno „Neće sve što sam ja umreti”, a poenta je da u svakoj dimenziji u kojoj ostavrujemo svoj cilj postojanja, ostavljamo trag.
“Čovek je tajna i zagonetka, i ako čitav život provedeš u njenom odgonetanju, nemoj reći da si uzalud proživeo vek.” Dostojevski
* * *
U masonskom simbolizmu postoje tri vrline – lepota, snaga i mudrost. Idealan svet je onaj u kom svako u sebi gradi hram na ovim stubovima. Slobodno zidarstvo se zasniva na osećaju jedinstva života i najvišeg moralnog zakona. Vrline jesu sa vama Sestre I Braćo, bilo da ste u Loži ili među ljudima. Ne sme biti sebičnog elitizma čak i među onima koji pojme svoju inteligentnu superiornost – ona je samo sluga lične i sveopšte slobode! Vaše ponašanje je odraz vaše unutrašnje prirode – Ogledalo vaše duše. – Čini s drugima onako kako bi voleo da se prema tebi postupa.
* * *
Ja sam večiti učenik i kao takva ja ćutim i pažljivo posmatram, ja čitam i polako shvatam, ja pitam i čekam odgovor, ja sam strpljiva, uporna i marljiva, ja se preispitujem, analiziram i polako menjam, natopljena Masonskom idejom i posvećena tumaram po mraku tražeći svetlo.
Da li smo mrtvi dok ne pronađemo svetlost, hodamo hladnih duša, i ispipavajući ograničeni osećajima koji su zemaljski, stičemo iskustvo koje je individualno za svakog pojedinačno dok I tako slepi ne naučimo da vidimo svetlo bez svetla; ili je istina potpuno drugačija, da smo živi u nekoj drugoj dimenziji samo slepi te je moć dodira, sluha i mirisa naše oružje i oruđe do konačnog sna, a onda nam sleduje ponovno rađanje u blještavoj dimenziji ispunjenoj svetlom gde se oslikava sve učinjeno u prethodnom životu. Odabirom svojih postupaka mi pišemo putanju za budućnost … budućnost jednom postaje sadašnjost …
Zato, dajte mi da učim, dajte mi da osetim, iskusim, dozvolite intelektu da zida lavirint pitanja i odgovora koji vode ka cilju. Šta je cilj kojem mi težimo, da li se nadate nekom novom zadatku ili pomišljate da je litica ka večnom plavetnilu granica puta?
* * *Premeriti svoje postupke je daleko teže nego premeravati tuđe, sa znanjem koje nam je najbolji prijatelj, mi gledamo kroz prizmu života višestrano i sa očima sokola. Svako od nas u svom životu ima prioritete da li je to porodica, moral, čast, humanost, dobročinstvo, poštovanje zakona, ljubav, vera, nada, dužni smo da se i u odnosima prema profanima ponašamo slobodnozidarski, jer na kraju Mason se ne postaje, Mason se rađa, reče mi jedan cenjeni Brat i razumeh istog trena ko sam i na kakvom sam putu.
Ss.Lj.B.