Čovek je misaono, društveno, duhovno, prirodno i energetsko biće. Muškarac i žena su čovek.
Svi ljudi zajedno čine ljudski rod ili čovečanstvo.
Samo je slobodan čovek potpuno ljudsko biće – Bogdan Šuput
Ljudsko stanje je privremeno i promenljivo. Zato je ljudskost dragocena, pošto je neponovljiva.
Jedina prava sloboda koju kao ljudi možemo da dostignemo je sloboda da budemo ono što
jesmo. Svaki pojedinac istraživanjem svojih misli, emocija i verovanja teži da dosegne svoju
ljudskost u njenom najdubljem izrazu. Introspekcija nije dovoljna, treba naći neizrecivo.
Putem osećanja najdublje doživljavamo svet, ali ne treba da se identifikujemo sa njima, pošto
su alat naših misli i uma, a ne odraz našeg bića.
Ljudi komuniciraju na kompleksniji i obuhvatniji način nego ostala bića, koja takođe komuniciraju
između sebe i sa ljudima.
Ljudsko biće, u proseku, provodi bar četvrtinu života u odrastanju, što je duže od bilo kog
drugog primata. Ono što najbolje izdvaja našu vrstu jeste moć prospekcije, tj. razmatranje
budućnosti, svesno i nesvesno.
Biti čovek znači stalno učiti šta to znači biti čovek i kako biti bolji čovek. Čovek je spreman da za
neke više svrhe žrtvuje i svoj život. Mi žrtvujemo nešto danas, da bismo bili nagrađeni sutra, bilo
u ovom, ili onom sledećem životu.
Ljudskost je stanje koje nam omogućava da steknemo iskustvo životnih uslova na Zemlji, u
suživotu sa biljnim i životinjskim svetom i među drugim ljudima. Proučavajući sebe i svet oko
sebe, i prosuđujući ljudsko iskustvo, ljudi se dotiču fundamentalnih pitanja smisla, života i smrti,
radosti, prihvatanja životnih paradoksa i oslobađajućih istina.
Ljudi su stvorili složene društvene strukture, formirajući grupe koje sarađuju ili se takmiče. To
uključuje grupe u rasponu od etničkih grupa, zemalja do porodica.
Ako se čovek liši čula i uma on nalikuje biljci; ako se liši samo uma, postaje životinja, a ako je
lišen nerazumnosti, a drži se uma, postaje nalik Bogu – Aristotel
Svest je viđena kao sama suština čoveka, a njegov život kao dobar ukoliko je život potpuno
svesnog pojedinca.
Rotaker je govorio da je čovek sposoban za transcendenciju a da životinja nije; on je jedno
ograničeno i konačno biće – koje zacrtava beskonačnost.
Ljudsko telo pogodno je za analizu i kritiku ljudskog života uopšte.
Leonardo da Vinči je istraživao vezu između čoveka i prirode kroz savršenu kombinaciju
matematike i umetnosti. Njegov cilj je bio da matematički dokaže da su čovek i priroda jedno,
ideja koja se iskristalisala u Vitruvijevom čoveku. Pokušao je da koristi Vitruvijevog čoveka da
predstavi makrokosmos, odnosno univerzum, kroz mikrokosmos, odnosno čoveka – i obrnuto.
U prvom poglavlju treće knjige Vitruvijevih ”Deset knjiga o arhitekturi” nalazi se naslov ”O
simetriji: u hramu i ljudskom telu”, gde takođe govori o ljudskim proporcijama. Leonardo da Vinči
je koristio ovu knjigu da stvori svoj sada poznati crtež. Na njemu je ilustrovao geometriju
piramida u Gizi, kao i odnos Zemlje i Meseca i mnoge druge odnose u prirodi.
U svojim matematičkim studijama, Vitruvije i Leonardo su tražili ne samo proporcije čoveka, već
i proporcije stvaranja u celini. Leonardo je razmišljao u svojoj beležnici – Od drevnih vremena
čovek je prozvan svetom u minijaturi; i sigurno je ovo ime dobro dodeljeno, jer je čovek
sastavljen od zemlje, vode, vazduha i vatre i njegovo telo podseća na zemaljsko. Drugim
rečima, čovek je mikrokosmos univerzuma. Ovaj ctež je takođe poznat kao Kanon svojstava ili
Proporcija čoveka.
Po Albertu Pajku, u svakom živom čoveku u svakom trenutku deluju četiri sile, od kojih su dve
u snažnoj opoziciji sa druge dve.
Dve pripadaju životinjskoj, zemaljskoj, materijalnoj prirodi čoveka, animalnim ili čulnim
nagonima i strastima. Čovek ima ove obe kao zajedničke sa životinjama i sve dok one vladaju
njim, on je životinja.
Druge dve pripadaju njegovoj intelektualnoj i duhovnoj prirodi. Jedan od njih je Moralni Osećaj,
čiji su zaključci apsolutni i nepogrešivi, kao zaključci matematike, i svako u manjoj meri zna šta
je za njega ispravno, a šta loše. Druga sila je Razum, koji uči ljude onome što je najmudrije i
najkorisnije za njihove interese. Moralni smisao ne može nastati iz kombinacije materijalnih
atoma, niti iz dejstva i reakcije bilo koje moguće materijalne sile.
Razum je takav da, po analogiji posmatranja pojava, stičemo saznanje o uzrocima, a time i o
istom znanju Beskonačne Volje, Mudrosti, Moći i Milosrđa, koje nam otkrivaju Sebe u prirodi
i u nama. Nismo znali ništa o prirodi elektriciteta kada smo ga otkrili, ali iz njegovih posledica
znamo šta je to.
Kao što je davno rečeno, Moralni Osećaj i Razum dolaze nam ”odozgo”, a čulni porivi i
životinjske strasti, bes, osveta, mržnja, zavist, i slično – ”odozdo”. Oni su takođe darovi i
zaveštanja koje dobijamo od Beskonačne Mudrosti. Harmonija postoji svuda, a ravnoteža je
rezultat naizmenične dominacije suprotstavljenih sila, kao što su centripetalne i centrifugalne
sile.
Tajne masonerije nisu materijalne prirode, već predstavljaju oživljenu vrlinu. To se može samo
doživeti i osetiti, ali se ne može naučiti ili preneti onima koji nisu spremni i koji se ne bave svim
srcem iskustvom ritualnog rada. Sadržaj masonskih tajni ne može se sa sigurnošću utvrditi, jer
saznanje o ljudskom biću uvek napreduje.
Slobodno zidarstvo je način života koji zahteva mnogo truda i napora da se postigne, a i tada se
mora svakodnevno demonstrirati. U loži slobodni zidari ne mogu da se zadovolje onim što imaju
i šta su u potrazi za svetlošću. Sa verom i nadom idu korak dalje – da poboljšaju sebe i svet oko
sebe, izgrađuju se svojim svakodnevnim radom, koji mi nazivamo radom na neobrađenom
kamenu.
Loža pruža mogućnost ljudima da prepoznaju poredak prava, poredak ideala, duhovnu
harmoniju u njoj, i to kroz misao i radnju pretoče u poredak slobode i pravde, harmoniju
bratstva, lepote i ljubavi.
Preko fizičkog tela, kroz ritualni i duhovni rad, mortifikujemo ego kako bismo spoznali
neizrecivo.
Ne postoji masonski ritual koji ne ukazuje na kabalističko Drvo Života. Drvo života služi kao
model koji predstavlja celinu stvarnosti, objašnjavajući sva stanja, radnje i osobine celokupnog
postojanja, počevši od Boga i Njegovih osobina, do fizičkog sveta, posrednih svetova između
njih i materijalnog sveta. Složene korelacije povezuju ih u celinu.
Najpraktičnije bi bilo posmatrati Kabalu kao vodič ili skup alata koji omogućavaju uzdizanje
svesti, duhovni napredak i spoznaju istina izvan dometa ljudskih čula. Prevazilaženjem
ograničenja koja nameću naša čula i razvijajući svest, čovek sam određuje svoj život i postaje
uzrok, a ne posledica dejstva drugih ljudi, vremena i sredine u kojoj živi.
Drvo života se koristi u tri glavna konteksta. Prvi predstavlja posebne osobine Boga koji se
pojavljuje i prikazuje u svetu. Tek tada možemo pokušati da sagledamo Tvorca, iako je Njegova
suština apsolutno neshvatljiva i ne može se opisati mislima, rečima i emocijama. Drugi se koristi
za opisivanje karakteristika ljudske duše. Treći prikazuje deset strukturnih sila prirode i pet
svetova koji čine Stvarnost. Ne treba ih razumeti u kontekstu prostora i vremena, već pre kao
različite nivoe razvoja svesti koji postoje između Boga i Njegove Kreacije.
Kabala stavlja veliki naglasak na proučavanje procesa stvaranja fizičkog i duhovnog sveta.
Ljubav je zakon, ljubav pod voljom – Alister Krouli
Pre početka stvaranja postojala je samo beskonačna Božja Volja.
Na početku ovog procesa pojavila se Misao Stvaranja, a Bog je odlučio da stvori Kreaciju kako
bi joj dao beskrajnu ljubav. Pod Kreacijom se misli na sve stvoreno, od ljudi do materijalnog i
nematerijalnog sveta.
Kabala proces stvaranja vidi kao dvosmerni put, tako da ponovo ujedinjenje Kreaciju sa Bogom.
Čovek učestvuje kroz izgradnju i usavršavanju sebe, tako da je svaki trenutak ljudskog života
lekcija duhovnog razvoja i predstavlja stvaranje.
Bog svakog trenutka ponovo stvara svet. Kada bi makar na trenutak prestao da šalje energiju u
deset sefirota, svet bi nestao. Bol, sreća, radost, bol, tuga, apsolutno sve dolazi od Boga.
Kabalisti veruju da se kroz naporan rad, učenje, korektivno ponašanje i uz pomoć kabalističkih
alata može u potpunosti razumeti značenje svakog trenutka.
Svet koji trenutno postoji nije harmoničan svet. Zbog toga je zadatak svakog pojedinca da se
prvo ispravi pravilnom upotrebom energije Sefirota, doprinoseći na taj način boljitku i napretku
cele planete.
Sila nam je potrebna samo kada želimo učiniti nešto loše. Inače je ljubav dovoljna da se učini
sve ostalo – Čarli Čaplin
Prolaznost je bolna tačka ljudskosti, kao i oijentaciona tačka svakog pojedinca. Smrt
predstavlja prestanak bioloških funkcija. Da bismo prihvatili smrt, neophodno je da u životu
nađemo smisao. Smisao ne pronalazimo, već ga mi sami dajemo svom životu.
Ovaj koncept je predstavljen u Epu o Gilgamešu kroz tri univerzalna simbola: prijateljstvo,
strah od smrti i potragu za besmrtnošću.
Cilj je biti jedno sa Bogom ili služiti Bogu. Ljudsko biće kao Kreacija ima mogućnost da mislima
menja fizičko telo – kroz duhovni rad i spoznaju, kao i da menja misli preko fizičkog tela – kroz
meditaciju i ritualni rad. Koncept ”gore-dole”, razmena energije, duhovni broj 3 i materijalni broj
4 – neprekinuti lanac.
Ss.J.S.