Prvim vizuelnim susretom sa enterijerom Hrama, nakon skinutog poveza, jedan njegov element
zaokupio mi je pažnju – Radni tepih. Tepih preko koga se ne hoda, čak ni bosonog, nalazi se u
samom centru Hrama. Zašto baš tepih ima ključnu poziciju unutar Hrama?
Radni tepih centralno je obeležje svakog masonskog Hrama, i bez njega ne može da se odvija
Rad. U plavoj loži kada se radi na stepenu učenika, pomoćnika i majstora, svaki stepen ima svoj
određeni Radni tepih, simbolizam je uvek usaglašen sa stepenom na kome se odvija Rad.
Radni tepisi pomažu masonu da dublje uđe u samu simboliku masonskog Rada. Svi alati koji
simbolišu unutarnji Rad, nalaze se unutar Radnog tepiha. Svaki masonski Obred ima svoje
osobenosti i načine prikazivanja svojih simbola, tako da se razlikuju tepisi Škotskog i Jork
Obreda, Obreda Emulacije, kao i drugih Obreda koji su manje praktikovani. Neke Lože i
Obedijencije konstatno rade na učeničkom stepenu, a neki svoje Radove uvek drže otvorene u
majstorskom stepenu. To se može primetiti po Radnom tepihu koji je otvoren tokom Radova.
Njihova ranija primena je bila da budu položeni samo na podu Hrama, a u nekim Ložama su bili
okačeni na zid i predstavljali su simboličku dekoraciju.
Uvek je postojalo pravilo, da se nikada ne prikazuju sva tri Radna tepiha odjednom, nego se
tokom Radova izlagao tepih u skladu sa ritualnim radom. To se praktikuje da ne bi došlo do
mešanja energije, i da kandidati prilikom inicijacije vide prikaz svega što doživljavaju, a pri
redovnim Radovima sama slika podseća na sve esencijalne elemente rada. Nema konfuzije. U
stara vremena pre Rada učenici su iscrtavali radni crtež stepena na sredini Hrama, a nakon
rada bi se sve obrisalo.
Na masonskom Radu se stiču duhovne sile koje daju znanje o Univerzumu. Kada se rad završi,
neiskorišćene sile se vraćaju nazad u Univerzum i okreće se profanom životu. To je simbolika
odmotavanje Radnih tepiha prilikom otvaranja Lože, i zamotavanje prilikom zatvaranja Lože.
U Radnom tepihu Učeničkog stepena, pojavljuju se merdevine, negde tri stuba, tri plamena,
šahovsko polje, alati koji su različito raspoređeni, gotovo uvek na različitim mestima na tepihu,
ali uvek su prisutni Sunce, Mesec i Oko u trouglu. Uvek su i prisutne i tri Velike Svetlosti
Slobodnog Zidarstva – Knjiga Svetog Zakona, Uglomer i Šestar. Svi ostali simboli zavise od
praktikovanog Obreda i Rituala. Simboli su naizgled nasumično postavljeni, a okružuje ih
bordura sastavljena od tamnih i svetlih trouglova. Na nekim tepisima slika je oivičena
konopcem sa trostrukim čvorovima što simbolizuje povezanost i duhovno jedinstvo
Bratstva. Na većini učeničkih tepiha uočavamo oznake strana sveta, koje sa jedne strane
ukazuju na orijentaciju Lože, a sa druge simbolizuju put učenika ka Istoku u potrazi za
znanjem i svetlom. U četiri ugla tepiha mogu biti postavljene i kićanke koje simbolizuju 4
osnovna elementa.
Izrađuje se od različitih materijala, u različitim bojama oblicima i veličinama, ali uočavaju se
zajedničke karakteristike. Pravougaonog je oblika, gde su vertikalna i horizontalna ivica
najčešće u odnosu zlatnog preseka, ili 1:2, 1:3, 3:4.
U smislu da slika govori više od hiljadu reči, Radni tepih je kao izvrsni udžbenik za jednog
Masona. Kada Mason vidi Radni tepih, on se tada povezuje sa simbolima i nije mu potrebno da
iščitava razne lekcije i udžbenike, samim tim dolazi u kontakt sa Ložom i Velikim Ahitektom
Univerzuma.
Tepisi po definiciji predstavljaju tekstilije, koje pokrivaju podove ili zidove. Tradicionalni
tepisi pravili su se od tkane trske i životinjske kože, a porodični tepih je bio cenjeno vlasništvo
i predstavljao je bogatstvo jedne porodice.
Najstariji tepih na svetu koji datira još iz 5. veka pre nove ere i zove se „Pazirik’’ (Pazyryk),
pronađen je na planini Altaj u blizini mongolske granice. Predstavlja kombinaciju
muslimanskih i budističkih simbola, a satkan je od kamilje dlake. Pazirik je izuzetan materijalni
dokaz da od davnina postoji izrada ručno čvorovanih tepiha i da je od tada, pa do danas on
stvar prestiža jer oslikava bogatsvo i moć svoga vlasnika.
Orijentalni tepih predstavlja pravo umetničko delo – i ne postoje dva potpuno ista. Orijentalni
tepisi sa ručnim čvorovima predstavljaju tradiciju, istoriju i zanatstvo.
Ćilim je vrsta tepiha rađena na tkačkom razboju najčešće od vune. Ćilim se najviše radi na
području Bliskog istoka i Balkana. Reč potiče od turske reči “kilim” što u prevodu znači
prostirač ili pokrivač.
Tehnologija izrade ćilima razlikuje se od tepiha po tome što ćilim predstavlja ravno tkanje, koje
se izvodi po principu osnove i potke, dok se tepih izvodi tehnologijom čvorovanja. Najprimitivniji
vertikalni razboj daje najbolje rezultate u smislu postojanosti i preciznosti crteža. Ovim
principom rađeni su i ćilimi u praistorijskom Egiptu, što je dokumentovano hijeroglifima.
Muslimanski molitveni ćilimi postali su tradicionalan rekvizit, kako bi se obezbedio čist i
izolovan prostor za koncentrisanu molitvu. Dizajnirani su tako da se jasno razlikuju vrh i dno,
prostor za poklonika i prostor koji je usmeren u pravcu Meke. Nakon molitve, ćilim se
presavije, kako bi se održao čistim.
Prema legendama pirotski ćilimi imaju blagotvoran uticaj na dom u kojem se nalaze, pa im se
čak pripisuje čudotvorna moć pozitivne energije kojom mogu da sačuvaju porodičnu slogu i
zaštite vlasnike. Svaka šara nosi posebnu simboliku, a ćilim sa svojom originalnom
kompozicijom postaje specifično pismo. U ćilim tkalje utkivaju simbole, svoja osećanja, kao i
mitove i verovanja. Utkani simboli često predstavljaju stare simbole magičnog značenja i mogu
se čitati kao azbuka. Značenje svakog simbola prenosilo se sa kolena na koleno.
Izrada pirotskog ćilima predstavlja dugotrajan i složen postupak koji počinje “snovanjem”, u
kome tkalje broje niti ručno. Timski rad i saradnja između tkalja se podrazumeva, zbog nekoliko
faza koje prolazi izrada svakog pirotskog ćilima.
Šare ovog “svetog prostora”, kako se još često naziva, unutar svojih pravougaonika kriju i
magijski značaj – četiri godišnja doba, četiri strane sveta, četiri Svete planine i slično. Svaka
šara koju tkalja provlači kroz vertikalan razboj predstavlja vekovne simbole za koje se veruje da
su preuzeti iz turske tradicije.
Pirotski ćilimi imaju nevidljive završetke, usled tkanja na vertikalnom razboju jer se potka tako
utkivala da se nigde ne vidi ni kraj ni početak. Ima dva lica, po čemu se razlikuje od svih ostalih
vrsta i podvrsta ćilima.
Prilikom tkanja svaki pokret, svako provlačenje potke kroz osnovu, u obliku je krsta. U jedan
ćilim utkano je više miliona pokreta i svaki je u obliku krsta. Takođe, u šarici postoji bezbroj
krstova koji su vidljivi prilikom izrade ali kada se šara sklopi, oni se ne vide. Takođe, postoje
krstovi koji se vide i golim okom i po takvom ćilimu se ne hoda, on se stavlja na zid. Na mestima
gde se nalaze vodeni čvorovi ili različita zračenja, stavlja se pirotski ćilim. Misterija njegovih šara
i tajna koju nosi još uvek nisu otkriveni.
Čarobni ćilim po legendi može leteti i odvesti svog vlasnika gde god on to poželi. Ćilim je
simbol orijentalne magije i stereotipni je rekvizit orijentalnih pripovedača. Posmatranjem Radnog
tepiha unutar Hrama svaki mason ima mogućnost mislima da ‘odleti’ gde god poželi ili mu se
otvori put.
Simbolika broja 3 i broja 4
Materijalni broj 4: četiri elementa, četiri agregatna stanja, četiri strane sveta, četiri godišnja
doba, četiri svete planine, četiri velika mora.
Duhovni broj 3: tri velika svetla, tri mala svetla, tri stuba, tri stepenika, tri godine stepena
Učenika, tri masonske vrline, tri masonska principa, tri udarca, tri koraka, trostruki čvor, tri
čovekove prirode.
Plamteća zvezda sa svevidećim okom simbol je Velikog Arhitekte Univerzuma. Njenih sedam
krakova nose simboliku broja sedam, objedinjujući trougao i četvorougao, predstavljajući
Pitagorinu harmoniju sfera i sklad Univerzuma.
Radni tepih, koji je pravougaonog oblika, sa tri strane oivičen je trostrukim čvorom, oko tepiha
su tri stuba, jedna ivica uvek bude slobodna. Dalekoistočna legenda o tepisima kaže kako na
ivici svakog tepiha, nakon tkanja, mora da postoji jedna namerna greška. U toj namerno
napravljenoj nesavršenosti oni vide prostor kroz koji duh ulazi u tepih i iz njega izlazi.
U numerlogiji broj 3 je duhovni (odraz mislioca), a 4 fizički (odraz napornog rada). Samo
kombinacijom ova dva možemo se usavršavati i težiti boljem, tj. usmerenim i napornim radom,
ali sa oslobođenim prostorom za duh.
Zaključak
Zajedničke karakteristike Radnog i tradicionalnog tepiha: autentičnost, nasleđe, simbolika,
utkane mudrosti, vešte ruke, zanat, ljubav, strpljenje, timski rad, Istok, čistota površine, spoljna
bordura i ‘centralni sveti prostor’.
Iako se u simbolici tepiha često spominje prestiž i status vlasnika, ne usuđujem se taj izraz
koristiti za Radni tepih.
Današnji Radni tepisi uglavnom su dela masovne proizvodnje, ali zadržali su naziv koji asocira
na autentičnost i timski rad svake lože. Tepih, kao i ostali segmenti enterijera Hrama, nažalost,
više nisu odraz istinskog zanatstva. Međutim, ostalo je podsećanje kojim vrlinama treba da
težimo, da ne zaboravimo na kombinaciju broja 3 i 4, pored duhovnog rada treba uključiti i
fizički, duh treba proći ‘kroz ruke’.
Radni tepih ne posmatram samo kao površinu na kojoj su predstavljeni simboli, već kao nosioca
simbola, ‘zdravu podlogu’ koja može da iznese više kompleksnih simbola odjednom, a pritom je
i sam simbol.
Svoju drugu građevinu na stepenu učenika završiću poznatom latinskom sentencom:
Finis coronat opus – Konac delo krasi.
Ss.J.S.